Radio drama

Što čovjeku može pomoći kad s neba padaju bombe? Radiodrama prema noveli koju možemo naći u svim izborima Šoljanove proze, a kojom veliki pripovjedač još jednom radi očaravajući luk od kriške stvarnosti do metafore a kroz gustu rijeku emocija. U danu opterećenom nesnosnom vrućinom djevojka hoda ulicom sve do trenutka kad se začuje sirena za uzbunu. U mračno sklonište-podrum dolazi čovjek kojeg je u daljini primijetila dok je bila na ulici. Iako se ne vide, pružaju jedan drugom osjećaj sigurnosti, utjehe, mira, pripadanja, svega onoga što čini ljubav. Glume: Martina Čvek, Rakan Rushaidat, Doris Šarić Kukuljica, Frano Mašković, Dado Ćosić Redatelj: Mislav Brečić; ton majstorica: Lana Deban; skladatelj: Stanislav Kovačić; uredila i za radio prilagodila: Lada Martinac Kralj

Književnik Zoran Pongrašić ispisao je na stranicama romana "Baba ili Idio(j)ot", a čiji je odjek ova radio monodrama, potresne, crnohumorne, mračne, a duboko antiratne stranice o Domovinskom ratu. Radiofonska realizacija s redateljskim potpisom Petra Vujačića bazirana je na sugestivnoj i nadahnutoj igri Bojana Novojca, potpunom povjerenju u visoku literarnu vrijednost teksta i intervencije (u suradnji s ton majstorom M. Pjacom) koje umnažaju i miješaju slušateljsku poziciju. Ispovijed je to čovjeka koji je od djetinjstva obilježen mentalnom retardacijom, ali i manjkom obiteljske pažnje, te odrastanjem u domu za napuštenu djecu. Ideja da od svega pobjegne odnosi ga u rat u kojem će ironično, upravo zbog mentalne zaostalosti, dobiti nadimak - Dostojevski. U ratu će upoznati i mladog čovjeka koji mu postaje prijatelj i zaštitnik i obećava ostvarenje jedinog njegova sna, a to je da vidi pticu kolibri, naravno, poslije rata. Sve drugo u ratu vezano je za smrt i na kraju zločin koji Dostojevski počini prilikom „čišćenja“ jednog sela. Redatelj: Petar Vujačić; ton majstor: Miro Pijaca; glazbena urednica: Adriana Kramarić; urednica: Lada Martinac Kralj

Hrvoje Kovačević: Studen sudnjega dana (1. dio) / Koja je veza između znanstveno-istraživačke stanice na Sjevernom polu i običnih stanova u običnom gradu, doktora fizike i slastičarke, kamatara i bankara, paranoika i političara, ledenog doba i globalnog zatopljenja? Humorna groteska Hrvoja Kovačevića brutalno i duhovito progovara o pragmatičnom cinizmu suvremenog trenutka koji povezuje najudaljenije točke Zemljine lopte i pretvara nas u izbezumljene stanovnike globalnog sela. Pisac Hrvoje Kovačević odredio se za filmsku dramaturgiju: brzu izmjenu kratkih scena, kombinaciju flash-backova i sadašnjosti, vođenje paralelnih radnji, te fabulu koja asocira na američke filmove katastrofe, ali i tarantinovski komentar kojim se brišu svekolike granice. Prvi dio „Studeni“ uvodi nas u pozadinske priče slučajnog para koji se susreće u sjeverno-polarnoj pustoši. Jan, doktor fizike, dovodi Mašu, koja je u bijegu od svog nasilnog muža, u polarnu stanicu. On jedini zna da je to posljednje sigurno mjesto na Zemlji jer (malo) ledeno doba samo što nije stiglo. Redateljica Stephanie Jamnicky je s ansamblom od 16 glumaca, a u suradnji s ton majstorom Srđanom Nogićem i skladateljem Marom Marketom, izrežirala kompaktnu, dinamičnu i prohodnu radiodramsku cjelinu, dok adaptaciju i uređivanje projekta potpisuje Lada Martinac Kralj. Igraju: Dražen Bratulić, Marija Kolb, Domagoj Janković, Slavko Juraga, Zoran Čubrilo, Ivana Boban, Hrvojka Begović, Goran Grgić, Petra Svrtan, Alen Šalinović, Biserka Ipša, Mia Krajcar, Tea Šimić, Ivan Vukelić, Irena Tereza Prpić, Ivan Simon Redateljica: Stephanie Jamnicky; ton majstor: Srđan Nogić; glazbeni dramaturg: Maro Market; urednica: Lada Martinac Kralj

Mladi, bogati plemić s vojnom karijerom odlučuje ostaviti svjetovni život nakon priznanja svoje zaručnice da je bila careva ljubavnica cara Nikolaja I. Postaje monah, a radnja prati njegov put u vjeri i iskušenja kroz koja prolazi. Sam Tolstoj objašnjavao je ovu pripovijetku kao borbu, „ne s požudom, ona je samo epizoda ili prvi stupanj, glavna je borba protiv nečega drugog – protiv ljudske slave“. Pripovijetka je bila dva puta ekranizirana i imala svoju nijemu verziju 1918, te suvremenu 1978. U glavnoj ulozi - Krešimir Mikić dao je upečatljivu rolu širokog dijapazona, a u istančanom profesionalizmu uz njega su odmah redatelj Mislav Brečiću koji je u suradnji s vrsnim ton majstorom, Dubravkom Robićem, provukao kroz cijelu dramu zvuk crkvenog pjevanja, molitvi, te zvukove prirode.